(1) Thinking through the particularities of different research methods. What kinds of topics, research questions and themes can be addressed through different kinds of ethnography?
Research into social realities has different contours, shaped by various epistemological, historical, and methodological disciplinary traditions. Within socio/cultural anthropology/ethnology/ethnography, there are significant differences in understanding what constitutes ethnographic research. Does the phrase “long-term fieldwork” convey ‘being in the field’, or does it point to a complex ethnographic practice of tracking multiple actors who are in unequal power relations? In other words, is it enough to simply ‘be there’, and, if not, what does an ethnographer have to do during fieldwork to address her research questions?
Is knowledge gained through repeated short-term visits to one place – something we would call back and forth ethnography for the purposes of this session – necessarily different from knowledge gained through long-term fieldwork? What kinds of translations of research questions into social practices have to be made in order to do back and forth ethnography? And what kinds of translations have to be made in order to do long term fieldwork?
Finally, how solitary is ethnographic research? What kinds of translations occur when a team of researchers works in the same place at the same time? Where in their ethnographic research can they place points of collaboration and where points of individual work? What kinds of questions can, and cannot, be addressed through this team-ethnography?
(2) How can we rethink the oldies (old ethnograhies) from the region?
The level of empirical detail uncovered in many 'classic' ethnographic studies is unparalleled compared with more contemporary anthropology. Nowadays, there is often a larger emphasis on theory, which sometimes feels as if it speaks more to contemporary trends in the social sciences rather than the particularities of the field sites being studied. Yet much of the details classical ethnographic studies uncovered fed directly into political processes which have been heavily criticised over the past forty years. For example, the connection between naming and labelling and the ability to exercise political (in the Anglo-American tradition often colonial) control, and the role that cataloguing and detailing 'folk traditions' played in the production of national 'islands' of supposedly common and standardised cultures. What value do such classical ethnographies have today? Is a high level of empirical detail to be valued? If so, can we 'save' such works from the nefarious uses to which they may have been put? In this seminar we will look at some examples of classic texts from the region and have a discussion based around them, aiming to generate consensus on their range of possible uses today.
(3) ‘Field Guide’ Session
This session will entail a discussion of all kinds of fieldwork experiences in the region. We will focus less on debating or deconstructing the concept of 'the region' (although a limited amount of critical discussion of this may be useful) and focus more on producing a constructive dialogue charting potential points of interest and difficulties ethnographic researchers may expect to come across. What difficulties did you have doing fieldwork? Are any of those difficulties related to either (i) your status as being 'from' the region or not and (ii) doing ethnographic fieldwork in a post-conflict area? How did your status as 'insider' or 'outsider' impact on your engagements with people during the fieldwork period? How did your background and positioning open gateways or close off particular lines of inquiry? The aim of the session is to produce a 'field guide' where, through discussion in small groups, we aim to reach consensus (i.e. find 'common ground') on what difficulties researchers setting out to do fieldwork in the region may expect to come across, and whether there is any action that can be taken to either overcome those difficulties or if not, to at least protect the researcher and the people alongside whom she works as much as is possible.
(4) What is the place of sensory media in an ethnographic research?
The use of various sensory media methods may generate a very different kind of anthropological knowledge. The use of sensory media may be limited only to being a method while being ‘out there’ in ‘the field’ doing research, but it can also be used as means of representation which may focus on conveying an experience, and not only on telling a story. However, some would say that a sensorial anthropological representation can never have the last say in an anthropological argument or theory. If that is so, then what is the purpose of using the sensory media during an ethnographic research? How do we use it, and more importantly, how do we learn and represent complex social realities through it?
***
(1) Promišljanje specifičnosti različitih istraživačkih metoda. Koje oblasti, istraživačka pitanja i teme mogu biti obuhvaćene kroz različite vrste etnografije?
Istraživanja društvenih stvarnosti imaju različite konture, oblikovane epistemološkim, istorijskim i metodološkim disciplinarnim tradicijama. Unutar socio/kulturne antropologije/etnologije/etnografije postoje značajne razlike u razumevanju toga šta čini etnografsko istraživanje. Da li fraza „dugotrajni terenski rad“ znači prosto „bivanje na terenu“, ili da li referiše na složenu etnografsku praksu praćenja mnogostrukih aktera koji su u nejednakim odnosima moći? Drugim rečima, da li je dovoljno da se prosto „bude tamo“ i, ukoliko nije, šta etnografkinja mora uraditi tokom terena da bi se uhvatila u koštac sa svojim istraživačkim pitanjima?
Da li je znanje proizvedeno kroz ponovljene kraće posete jednom mestu – pristup koji ćemo zvati napred nazad etnografija – nužno drugačije od znanja dobijenog kroz dugotrajno uranjanje? Kakve vrste prevođenja istraživačkih pitanja u društvene prakse moraju biti napravljene da bi se radila napred-nazad etnografija, a kakve da bi se radilo dugotrajno uranjanje?
Konačno, koliko je etnografsko istraživanje usamljena praksa? Kakve vrste prevođenja se dešavaju kada istraživački tim boravi u istom mestu u isto vreme? Gde se u takvom etnografskom istraživanju postavljaju tačke saradnje, a gde tačke individualnog rada? Kakva vrsta pitanja može, i ne može, biti istraživana kroz ovakvu timsku etnografiju?
(2) Kako možemo ponovno promisliti ’oldies’ (stare etnografije) iz regiona?
Količina empirijskih detalja u mnogim „klasičnim“ etnografskim studijama se teško može porediti sa više savremenom antropologijom. Danas obično postoji snažno naglašavanje teoretizovanja, za koje se ponekad čini da je usmereno ka savremenim trendovima u društvenim naukama, pre nego ka posebnostima mesta u kojima se radi istraživanje. Ipak, detaljna opisivanja klasičnih etnografskih studija su direktno povezana sa političkim procesima koji su snažno kritikovani u poslednjih 40 godina. Primer bi bila veza između imenovanja, označavanja i vršenja političke (u anglo-saksonskoj tradiciji često kolonijalne) moći i uloge koju je klasifikovanje i katalogizovanje „narodnih tradicija“ imalo u proizvodnji ideje nacionalnih kulturnih „ostrva“. Kakvu vrednost takve klasične etnografije mogu imati danas? Da li se može vrednovati ogromna količina empirijskih detalja? Ukoliko da, da li možemo „spasiti“ takve radove od zloupotreba kojima su bile podložne? U ovoj sesiji ćemo iskoristiti neke primere klasičnih tekstova iz regiona sa ciljem da generišemo konsenzus o njihovim mogućim savremenim vrednostima i upotrebama.
(3) Sesija 'terenski priručnik’
Ova sesija uključuje diskusiju o različitim vrstama terenskih iskustava u regionu. Manje ćemo se fokusirati na raspravu ili dekonstrukciju pojma 'region' (iako bi određena količina kritičke rasprave o ovome mogla biti od koristi), a više na proizvodnju konstruktivnog dijaloga, kroz prezentaciju potencijalnih zajedničkih interesa i poteškoća na koje etnografski istraživači mogu naići. Na kakve poteškoće ste naišli dok ste radili terensko istraživanje? Da li se neki od tih problema odnose na (i) vaš status osobe 'iz' regije ili ne, ili možda na (ii) rad etnografskog istraživanja u poslijeratnom području? Kako je vaš status kao 'insajdera' ili 'autsajdera' uticao na vaše odnose s ljudima tokom terenskog rada? Kako su vaše obrazovanje i pozicija otvorili ili zatvorili pojedine linije vašeg istraživanja? Cilj ove sesije je da kroz razgovor u malim grupama proizvedemo 'terenski priručnik’ i da postignemo konsenzus (tj. da pronađemo 'zajednički jezik') o tome kakve poteškoće istraživači u regionu mogu da očekuju, i o mogućim postupcima koji se mogu poduzeti kako bi prevladali te poteškoće, ili barem zaštitili istraživačicu i ljude s kojim radi što je više moguće.
(4) Koje mjesto imaju senzorni mediji u etnografskom istraživanju?
Korištenje različitih senzornih medija može generisati vrlo drugačiju vrstu antropološkog znanja. Ovi mediji se mogu koristiti ‘tamo negdje’ dok se radi istraživanje ‘na terenu’ kao metoda, i/ili kao sredstvo za predstavljanje i prenošenje ljudskog iskustva, a ne samo njihovih priča. Međutim, neki će reći da senzorna antropološka reprezentacija nikada ne može imati posljednju riječ u antropološkom argumentu ili teoriji. Ako je to zaista tako, šta je onda svrha korištenja senzornih medija tokom etnografskog istraživanja? Kako ih možemo koristiti, i šta je još važnije, kako možemo upoznati i predstaviti složene društvene realnosti na ovaj način?
No comments:
Post a Comment